Return to Objekti

Hala “Medison”

Hala “Medison” je najstarija namenska sportska dvorana u zemlji. Izgrađena je 1961. godine. Kapacitet je 2800 gledalaca.

Istorijat

Pola veka prošlo je od početka takmičenja u najstarijoj sportskoj hali na prostoru bivše Jugoslavije, zrenjaninskom sportskom hramu, u popularnom ’’Medisonu’.

Velika sportska tradicija u gradu na Begeju stvarana je još u drugoj polovini 19. veka.

Bečkerečanin Dr Ferenc Kemenj, postao je prvi sekretar MOK 1894. godine. Učešća stanovnika ovoga grada na Olimpijadama počela su 1928. godine. Atletičari Obilića osvojili su ekipnu tiitulu državnih prvaka 1925. godine, rvači Proletera 1952, 1960, košarkaši Proletera 1956… Prelaz iz pedesetih u šezdesete godine prošlog stoleća vezan je za imena gradonačelnika Zrenjanina (1959 -1962.) Milorada Birovljeva, njegovog naslednika (1962 -1966.) Vojina Arsenova, ljude sa najširim vidicima kada je u pitanju razvoj našeg grada. U njihovo vreme naišao je talas industrijalizacije, stanogradnje… Sa vodećim političarima i privrednicima sinhronizovani su bili i sportski radnici. Sekretar SOFK-e Jožef Heđi imao je 60-tih godina ogroman ulog u animaciji sportskog života ove sredine. Vodeći ljudi Zrenjanina tada su odlučili – podići će prvu Halu sportova u Jugoslaviji!

Impozantni sportski objekat, na prostoru tek nekoliko leta ranije formiranog Karađorđevog parka, izgrađen je 1961. godine. Napravljen je sa dimenzijama 63X42 metra, postavljene su u njemu tribine, asfaltiran teren, izgrađene svlačionice…

U nedelju, 4. marta 1962. godine, pod krovom ovog zdanja, održani je prvi sportski meč. Bokseri ovdašnjeg Banata dočekali su sastav beogradskog Radničkog i pred 1.200 poklonika ringa pobedili sa 12:8. Tako su sportisti Zrenjanina uselili u svoj dom sa kojim su mogli da se podiče pred svakim gostom iz bivše velike države, ali i pred strancima sa sve četiri strane sveta, a snagom magneta privlačili su publiku koja je u punom kapacitetu imala 3.000 sedišta ili prostor za stajanje za 5.500 duša.

Bokseri Banata prvi su punili našu Halu sportova do vrha. Predvodio ih je legendarni Zvonimir Vujin, prvi majstor ringa, osvajač olimpijske medalje u reprezentaciji Jugoslavije, dve bronzane, u Meksiku i potom Minhenu 1972. U vreme Vujina, boks je bio prvorazredna atrakcija u Zrenjaninu, Banat se takmičio u eliti, priredio nezaboravne mečeve sa Crvenom zvezdom, banjalučkom Slavijom… Boksovali su i Stevan Čizmić, Mihalj Tot, Andraš Ilija, Stevan Mojić, Mile Radu, Jovan Popetru, Dušan Tomanić, Milan Lazić, Mihajlo Banda, Dragan Pomorišac… a tadašnji direktor Hale sportova, doajen sportskog novinarstva Petar Radović, u beogradskom listu ’’Sport’’ „krstio“ je ovaj sportski objekat ’’Medison’’, po čuvenom njujorškom Medison Skver Gardenu, gde su se u prošlom veku održavali najveći bokserski mečevi sveta čiji su akteri bili Liston, Klej, Frejzer…

Rvači Proletera redovno su imali status u jugoslovenskoj eliti, u njoj su osvojili pet titula državnog prvaka, a do današanjih dana ukupno 11. U njihovom društvu stvoren je olimpijski pobednik Branislav Simić, koji se zlatom okitio u Tokiju 1964. godine i bronzom u Meksiku četiri leta kasnije. Hala sportova, uslovi za rad i takmičenja u njoj, brojno gledalište, podigli su Simića među zvezde. Njegovi naslednici bili su Darko Nišavić , Vojislav Tabački, Borislav Cvejin, Branislav Petrin, Milić Stojkov, Mile Zviždak, Miroslav Grubanov, Đura Gaborov, Dušan Stanišić, Siniša Lazić, Milanko Tomić, Ferenc Križan, Veljko Jovanov, Zoran Đukić, Petar Šumaher, Ljubiša Pomoriški, Ignjat Vukov, Andrija Radlinski, Goran Radić, Milan Ćatić, Zoran Galović, Darko Lambić, Željko Trajković, Vojislav Matić, Stevan Dimitrijević, Ivan Jevremov, Robert Molnar, Đorđe Miolski, Bojan Mijatov, Kristijan Fris, Davor Štefanek…. U trenerskom poslu vidljiv trag ostavio je Branislav Piperski, a u poslednje dve decenije delovao je i poznati stručnjak Milan Nenadić. Ovdašnji rvački klub organizovao je dva finalna turnira Kupa evropskih šampiona, 2005. i 2006. godine, kada je na svojoj strunjači osvojio treće, pa drugo mesto.

 Rukometašice Proletera osvojile su treće mesto u Jugoslviji 1966. godine. One su u to vreme uglavnom koristile svoj otvoreni objekat na Regati, ali je trebalo i pod krov u hladnim mesecima. Najveća od njih, Mara Torti, osvojila je svetsko zlato sa reprezenatcijom Jugoslavije 1973. i proglašena je najboljom igračicom na planeti. Stasala je u timu koji su predvodile Angelina Guzijan, Jelena i Vera Kovačev. Zrenjaninske rukometašice ponovo su izborile status u Prvoj ligi 1988, a nastupale su Vesna Cvetanović, Vojislavka Borić, Marika Kardoš, Brigita Koso, Željka Tošić, Tanja Pupovac, Mira Pejak, Sandra Radičević… Sledeća prvoligaška generacija bila je 1997. Igrale su Biljana Runjo, Ana Grubić, Dragana Iličić… U periodu 2006 – 2009. u Proleteru se afirmisala Jelena Živković i potom postala seniorska reprezentativka Srbije.

Titulom šampiona Jugoslavije sezonu 1971/72 obeležili su odbojkaši GIK Banata. Predvodio ih je legandarni Miloš Grbić, a uz njega, igrali su Branko Vujović, Branko Berak, Miro Ćuk, Milorad Kijac, Nedeljko Ivanković, Radomir Dursun, Slobodan Damjanac, Milenko Vuković… Trener je bio Lazar Grozdanović. GIK Banat je igrao Kup evropskih šampina, a u drugom kolu eliminisan je od CSKA iz Sofije.

Kada su se košarkaši Komibinata Servo Mihalj vratili u jugoslovensku elitu, leta 1972. godine, objekat je ’’šminkan’’, a postavljen je najkvalitetniji parket. Igrali su Zlatoje Nestorov, Laslo Hajnal, Gojko Novaković, Rodoljub Radenković, Kosta Tornjanski, Nikola Plećaš, Erne Švirtlih, Đorđe Budimir, Dragan Jovin, Ivan Paić, Tibor Jozo, Branko Latković, Kosta Arsenijević… Trener je bio Vilmoš Loci, legendarni zrenjaninski košarkaš, prvi reprezentativac Jugoslavije među svim sportistima sa 100 utakmica odigranim za državni tim. Tražila se karta više za mečeve sa splitskom Jugoplastikom, zagrebačkom Lokomitovom, Crvenom zvezdom, a duel sa Partizanom privukao je 5.000 gledalaca koji su videli četiri produžetka i na kraju drame pobedu gostiju.

Novi zlatni olimpijac iz našeg Medisona bio je Momir Rnić, pobednik iz Los Anđelesa 1984, sa rukometnom reprezentacijom dve godine kasnije svetski prvak i još kapiten tima. Rnić je važio za predvodnika ekipe Proletera kojiu je stvorio rukometni mag Ivan – Guta Grubački, direktor Hale sportova skoro tri decenije, do 2008. godine.

Rukometaši su u nizu sezona na najlepši način predstvaljali sportski Zrenjanin. Leta 1977. godine postali su hit. Vratili su se u Prvu ligu Jugoslavije, punili ’’Medison’’. Nastupali su Vojislav Malešević. Branko Maljković, Ljubiša Eremić, Milenko Milićević, Boško Barišić, Vladimir Mirkonjev, Mirko Vasiljević, Tibor Fodor, Radoje Milićević… U proleće 1984. godine Proleter Naftagas postao je vicešampion države, iza tada najbolje ekipe na svetu, šabačke Metaloplastike. Bilo je to vreme Šandora Raca, Svetozara Stankovića, Ljubomira Obradovića, Jovice Elezovića, Mirka Ćurguza, Radovana Dražića, Dragiše Aleksića, Nedeljka Vučkovića… Zaigrali su u Evropi, eliminisali velikane iz nemačkih gradova Esena i Kila… Popularni “naftaši“ 1989. godine ponovo su bili drugi u Jugoslaviji, iza Zagreba, a 1990. doneli su titulu u drevni „Medison“, pobedom u revanšu plej – ofa nad banjalučkim Borcem. Tog proleća rukometaši Proleter Naftagasa dospeli su u i finale Kupa IHF sa Skifom iz Krasnodara. Igrali su: Željko Đurđić, Dragan Vrgović, Jovan Slavković, Zoran Tomić, Goran Arsenić, Saša Babić, Šandor Bajus, Stevo Nikočević, Goran Džokić, Milan Delić, Blažo Lisičić… Ekipu su vodili stručnjaci Slobodan – Čile Mišković i Mirko Vasiljević.

Rukometni Kup evropskih šampiona igran je 1990/91, trener je bio Momir Rnić, a nova imena Nikola Adžić, Rastko Stefanović, Dragan Kukić, Vladan Vidić, Zlatko Čaušević, Željko Bjelica… Zrenjaninska ekipa eliminisala je Pogon iz Zabžea, bukureštansku Steauu, u polufinalu Dinamo iz Astrahana, a u finalu se sastala u dva antologijska meča sa Barselonom. U ’’Medisonu’’, 5. maja, naš tim pobedio je 23:21, a 14 dana kasnije u Barseloni domaćin je slavio 20:17. Bile su to dve najznačajnije rukometne utakmice u 1991. godini na kugli zemaljskoj… Sezonu kasnije Proleter Naftagas ponovo je bio prvak Jugoslavije, u timu je imao i Damira Radončića, Dalibora Brajdića, a u dve finalne utakmice sa beogradskim Partizanom tribine su ponovo bile pune do krova.

 Stonoteniseri Banata igrali su prvoligaške mečeve 1974/75 i 1975/76 u ’’Medisonu’’. Radiša Gaborov, Matija Granić, Ferenc Šari i Zoran Mulić nadmetali su se tada sa svetskim majstorima Dragutinom Šurbekom, Antonom Stipančićem, Milivojem Karakaševićem… Uspešan stonoteniser bio je i Siniša Marinac, sadašnji direktor JU “Sportski objekti”, u čijem sastavu se nalazi i “Medison”. Poslednjih godina STK Banat dobio je ovde prostor za svakodnevni rad. Predsednik Dmitar Majstorović, treneri Zoran Mulić i Boris Vukelić i stonoteniseri Đorđe Borčić, Uroš Gordić, Marko Petkov i Ilija Majstorović, postali su šampioni Srbije 2011. godine.

U poslednjoj deceniji futsal je postao nova atrakcija. KMF SAS, sa svojim osnivačem, igračem i trenerom Milivojem – Simom Batinicom stekao je svoju brojnu publiku. Davor Stanković je bio prvi strelac Premijer lige 2004/05, a reprezentativci Srbije postali su Jovan Blažić, Slobodan Rajčević, Aleksandar Tomin, Slobodan Janjić. SAS je organizovao prvu fazu Rekopa kupa 2005. godine, šest evropskih ekipa okupilo se u ’’Medisonu’’, a zrenjaninski sastav izgubio je finalni meč od predstavnika Kazahstana Aktivbrentgena 2:5.

 Niz velikana sporta u međuvremenu počinjao je blistave karijere u zrenjaninskim klubovima. Košarkaš Dejan Bodiroga u ’’Medisonu’’ je rastao, sa reprezenatciojm Jugoslavije postao je i evropski i svetski prvak, a do te druge titule, 2002. u Indijanopolisu, stigao je sa još jednim zrenjaninskim košarkašem, Žarkom Čabarkapom.

Odbojkaši Vladimir i Nikola Grbić išli su putem svog oca Miloša, osvajača bronzane medalja na Evropskom prvenstvu. Učili su u ’’Medisonu’’ tajne igre na mreži, potom sakupljali svetska odličja i dostigli visine olimpijskih pobednika u Sidneju 2000. godine. Obeležili su dve decenije srpske odbojke, stekli svetsku slavu.

Odbojkašice su imale svoje mesto u “Medisonu”. Maja Ognjenović, Brižitka Molnar i Jovana Brakočević postale su evropske prvakinje 2011. godine u Beogradu, Jovana je još proglašena i za najbolju igračicu prvenstva. Maja i Jovana su bile učenice poznatog odbojkaškog trenera Milenka Vukovića i igrale su za Odbojkaški klub Poštar, koji je obeležio kraj devedesetih godina, osvajanjem pet Kupova Srbije i igranjem u Kupu CEV – a.

 Reprezentacije Jugoslavije u košarci, rukometu, odbojci, boksu, stonom tenisu… dočekivale su goste u ’’Medisonu’’, posebno u njegovim prvim godinama, kada je ovaj objekat u Karađorđevom parku bio jedinstven u državi. Valjda nema majstora sporta bivše države koji nije bar nekoliko puta istrčao na parket ovog sportskog objekta, osetio huk njegovih tribina…

Dolazili su ovde čuveni „Harlemovci“, košarkaški čudotvorci. Prvomajski tv – turnir košarkaških reprezenatcija početkom 70 – ih godina , uz Beograd imao je grupu u Zrenjaninu. Svetski asovi Dražen Dalipagić i Dragan Kićanović služili su vojsku u Zrenjaninu, godinu dana održavali formu u ’’Medisonu’’, trenirali sa košarkašima ovdašnjeg Kombinata, povremeno i nastupali u njihovom timu.

Rukometna reprezenatcija Jugoslavije svoju prvu utakmicu pod krovom u istoriji odigrala je, naravno, u Zrenjaninu. Gostovala je Norveška, 26. januara 1963. godine, u ’’plavom’’ timu bio je i Zrenjaninac Milovan – Pinja Jakšić, a gosti su ispraćeni rezultat om 21:7.

Rukometni savez Jugoslavije januara 1963. godine organizovao je u ’’Medisonu’’ prvo zimsko prvenstvo januara 1963. godine. Učestvovali su svih 12 prvoligaša, među njima i zrenjaninski član elite, Vulkan.

Beograđani, Zagrepčani, Ljubljančani, Sarajlije… izgradili su pokrivene sportske objekte u drugoj polovini 60 – ih godina, a timovi iz manjih sredina još su čekali moderne uslove za takmičenja u košarci, rukometu, odbojci… Tako su problem imali Čačani. Sa svojim jakim timom igrali su u Prvoj košarkaškoj ligi, a 1967. godine uvedena je obaveza da se sa otvorenih terena pređe u zatvorene. Ugostili su ih – Zrenjaninci. Čačani, predvođeni legendarnim strelcem Radmilom Mišovićem, odigrali su ovde sezonu 1967/68 i stekli naklonost publike. Rukometaši su još neko vreme mogli da igraju na otvorenim terenima u državnim okvirima, ali ne i u evropskim. Crvenčani su bili prvaci Jugoslavije, pa su 1969/70 učestvovali u Kupu evropskih šampiona. Domaćini su bili u Zrenjaninu. Emininisali su Barselonu, ali ih je u dve polufinalne utakmice zaustavio Dinamo iz Berlina. Probleme sa dvoranom imali su i šabački rukometaši. Kada su ušli u Prvu ligu, 1974. godine, domaćini su bili u Valjevu i Beogradu, a Crvenu zvezdu u jesen 1975. dočekali su u Zrenjaninu.

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka u drugim gradovima građene su savremenije dvorane, pa se 1987. godine među predsednikom rukometaša Proleter Naftagasa Draganom Bastom i njegovim saradnicima pojavila ideja o izradnji novog sportskog objekta. Taj klub već je imao velike evropske utakmice, a Grad je ekonomski dobro stajao. Postojala su sredstva za jedan takav poduhvat, ali isprečila se ekonomska politika u Jugoslaviji i zabrana tzv. neprivrednih investicija. Ratovi na prostor u Jugoslavije od 1991. godine, pa sankcije UN i ekonomske teškoće odložile su planove o novoj dvorani. Zato su se 1994. godine Dragan Basta, direktor Hale sportova Ivan Grubački i njihovi saradnici odlučili za generalno renoviranje ’’Medisona’’. Toga leta okrenut je teren u pravcu Sever – Jug, tribine su demontirane i prilagođene igralištu, a kapacitet je smanjen. Narednih godina ukolonjene su i male tribine iza golova da bi se dobio prostor za rad klubova borilačkih sportova i stonotenisera.

Nova dvorana, počela je da se gradi decembra 2006. godine, a otvorena je u julu 2009. godine kada je u okviru Univerzijade naš grad dobio organizaciju tri košarkaške utakmice. Novi velelepni objekat udaljen je 20-ak metara od ’’Medisona’’ i predviđeno je da bude povezan sa njim. Najstarija sportska hala na prostoru stare Jugoslavije uskoro će imati još jedno renoviranje i povećanje prostora za trenažne procese sportista. Kada se uradi i taj posao, imaćemo jedan prelep sportski centar, udaljen 700 metara od centra Grada, sa impozantnim sadržajem: dve dvorane, fudbalski stadion sa pomoćnim terenom i trim staza u Karađorđevom parku.

Galerija